Graditi usred prirode uvijek je situacija s određenim potencijalnim konfliktom. Rješavanje sučeljavanja između artefakta i prirode često će odrediti polazište projekta. Našavši se u situaciji da usred guste borove šume na rubu Ljubljane izgradi hotel, Boris Podrecca reagirao je na znakovit i, za njegov rad, karakterističan način. U obratu mjerila arhitektova je ruka simbolično položena u model šume pri čemu se prsti pružaju između stabala. Od pet prstiju tri su izgrađena u prvoj fazi projekta.

Pritom je trebalo ući u dijalog s prirodom, kategorizirati drveće, odrediti koje će biti odstranjeno, a prema kojem će se projekt usmjeriti. Ovo je polazište odredilo morfologiju projekta, ali ukazuje i na konstantu u arhitektovu opusu – na transformacije tjelesnosti.